Obitelji gospodina Stanka Trstenjaka u svojoj obiteljskoj kući u Marofu formirala je etnografsku zbirku koja po svom opsegu i značenju zauzima jedno od vodećih mjesta u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.

Osim drvenih i keramičkih uporabnih predmeta korištenih u tradicijskim međimurskim hižama tijekom 19. i početka 20. stoljeća tu su i mnogobrojni starinski poljoprivredni alati, a naročito su vrijedne zbirke tekstilnih predmeta te »svetih« slika i starih fotografija.

Specifičnost, a možda i jedinnstvenost ove zbirke je u tome što obitelj Trstenjak u doslovnom smislu riječi živi s njom i za nju te je interpretacija g. Stanka doživljaj sam za sebe.