Predindustrijski tradicijski simboli vinarstva Gornjeg Međimurja su ukopani podrumi (pelnice), stari zidani podrumi i stare kleti, tradicijske stare hrastove preše, drvene kace, bačve, škafi, lakovnice, šefovi, pute i na kraju ali ne manje važni, klopoteci. Oni predstavljaju vanjsko obilježje zorenja grožđa i približavajuće se berbe.

Već je rimski pjesnik Vergilije 37.g.pr.n.e. u svojoj zbirci pjesama «Georgike» upozoravao na uvijek gladne ptice koje treba tjerati iz vinograda. Franjo Baš, dobar poznavatelj klopoteca, tvrdi da su klopoteci prethodnici mlinova na vjetar pa se prema tome nastanak klopoteca u istočnoj Štajerskoj može računati od kraja 15. st.

Klopotec je neke vrste drvena vjetrenjača za rastjerivanje ptica sa slatkih grozdova u vinogradima. Poznati njemački etnolog Leopold Kretzenbachernavodi da je klopotec autohtoni izum slovenske istočnoštajerske pokrajine od koje su austrijski Štajerci prisvojili klopotec zajedno s imenom Klapotetz. Isto tako i u gornjomeđimurskim goricama koje se naslanjaju na slovensku Štajersku već odavno klopoče klopotec.

Počeo se češće izrađivati tridesetih godina devetnaestog stoljeća. Mjesec kolovoz je vrijeme postavljanja klopoteca i to najčešće na blagdan Sv. Bartola, 24. kolovoza, koji označava početak dozrijevanja grožđa. Klopotec je postao naša gornjomeđimurska etnološka znamenitost, a ove vegetacijski ranije vinogradarske godine čuti ćemo ga u vinogradima sporadično sve do sredine listopada kada će vjerojatno završavati berbe kasnijih sorti grožđa. Klopotec se demontira nakon završetka berbe, a posljednji utihne uoči Martinja.

Na dan Sv. Bartola slavimo podizanje Klopoteca uz Međimursku glazbu, predrastavu „Klopotec“ i specijalnu ponudu kolača i vina naše Vinske kuće Hažić.